|
|
| < | travanj, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
LUMINA WHITE (17)
Najljepša i najbogatija djevojka u Engleskoj, djevojka najpoznatijeg mladog zavodnika Zapadne Europe, Lucifera Darka. Oduvijek je željela promijeniti svijet i riješiti se bezjaka i ne-čistokrvnih, ali još joj se nije pružila prilika. Svojim izgledom i savršenom osobnošću osvojila je mnogo ljudi, ali ima neprijatelja jednako mnogo kao i prijatelja. Osobito mrzi one koji su u vezi s ne-čistokrvnima. Bila je u Slytherinu, ali je napustila školu.
LUCIFER DARK (18)
Luminin dečko, poznati zavodnik koji se odlučio promijeniti samo da je zadrži. Nitko ne zna da je on zapravo ubojica bezjaka koji obožava iskorištavati ljude. Većina ljudi ga prezire iz dna duše, ali mu se ulizuju zbog neopisivo velikog bogatstva. Na njegovo savršeno lice i tijelo pale su mnoge djevojke, a skoro isti broj ih je i zažalio zbog toga...
EVANGELLICA CALYPSO BOMMBRADO(17)
Luminina najbolja prijateljica, jedina djevojka u koju ona ima povjerenja. Odrasle su zajedno i totalno su nerazdvojne. Da nema nje, Lumina ne bi imala iskrenih prijatelja. Jako je draga i nikad ne bi lagala prijateljima, ali je prisiljena čuvati mračne tajne stare obitelji White...
JACK WHISPER (21)
Luciferov najbolji frend, pripadnik autohtonih obitelji Engleske. Jako je dobra osoba, a uskoro bi se trebao oženiti nepoznatom djevojkom, što njemu ne smeta. Uvijek ima vedar pogled na život i smeta mu trenutačan rat bezjaka i čarobnjaka.
SIOBHAN LENNOX (16)
Irkinja, također čistokrvna čarobnica, još pohađa školu u Hogwartsu. Trebala bi se udati za dečka kojeg još ne poznaje, Jacka, Luciferovog najboljeg frenda, koji također ne zna ništa o njoj. Nitko od Lumininog društva je (još) ne poznaje.
ELIZABETH ,,EFFY'' MERCER (16)
Slytherinka, čistokrvna je, arogantna, agresivna i naprosto zlobna. Prezire Luminu iz dna duše jer je Luciferova bivša djevojka te još uvijek gaji neke neriješene osjećaje prema njemu, iako to nikada nije priznala. Ona mrzi sve i svi mrze nju, osim naravno nekolicine praznoglavih glupačica i frajera koje neprestano iskorištava jer joj se neizmjerno dive.
YNAMA MIM FELIX (17)
7. godina u Slytherinu, mješanka je (majka joj je čarobnica, otac bezjak koji je umro), vesela je i društvena, a mrzi bahatost. Slytherinka je u duši i izravno povezana s Tomom Riddleom, koji je i zove da se pridruži njegovoj vojsci, što ona i prihvaća ukoliko joj je stavi Znamen na ruku
MICHAEL WHITE (40)
Hey, dad, look at me; think back and talk to me - did I grow up according to plan?
VICTORIA WHITE (38)
I cannot cry, because I know that's weakness in your eyes...
SPIKE DARK (0)
The newborn
AURUS DARK (41)
ANTOINETTE DARK (41)
Tamna Mladež je najmračnija sekta iz redova Gospodara Tame, i ima osam članova (dolje navedeni + Lumina & Lucifer). Donose važne odluke i Gospodar Tame ima puno povjerenje u njih... Osnovala ju je Amy Morgan prije 5 godina i prima mlade do 30 godina.
AMY MORGAN (25)
Vođa Tamne Mladeži, veoma zla i opaka. Čistokrvna je i ne prizna one koji nisu. Ponosna je što je nekoć bila Slytherin, a neki govore kako je ona zapravo kći samog Gospodara Tame. Otac joj je navodno poginuo u strašnoj nesreći, ali njezina majka odbija reći tko je on. Amy je uvijek imala osobine izvrsnog vođe, ali ne vjeruje ljudima, zato nikad nije upala u neprilike koje bi joj ugrozile život.
DEMIAN LEE (26)
Amyin zamjenik. Mračan, sarkastičan, uvijek umorna, gotovo mrtva pogleda. Kad je još pohađao školu, bio je izvrstan učenik u domu Rawenclawa i svi su mu proricali svijetlu budućnost poput aurora. No, postao je mračna i ne baš prijateljski nastrojena osoba... Amy jedino u njega ima povjerenja jer ga je ona navela da im se pridruži.
LUCIUS MALFOY (23)
Nekadašnji Luminin ljubavnik i danas ima veliku ulogu u njezinom životu. On je, poput Lucifera i nje, iz autohtone obitelji, ali najčešće se ne ponaša tako. No ipak, zna biti jako dobar prema ljudima do kojima mu je stalo. Ubija bezjake bez imalo grižnje savjesti, a dobrovoljno se pridružio Smrtonošama kad mu je bilo 17 godina. Ovisan je o alkoholu i drogi magilusu, koji koristi puno ubojica.
MANUELLA GOTH (21)
Uvijek šuti, ali nitko ne zna što joj se mota po umu. Izuzetno vješta u ubijanju. Čistokrvna je, ali roditelji su joj poginuli dok je još bila mala pa je možda upravo to razlog njezine vječne šutnje. Članovi Mladeži joj vjeruju jer ona jedina nije kadra odati neku veliku i važnu tajnu.
AUGUSTUS ENIGMA (24)
Uvijek nastupa diplomatski, Lumini jedino on djeluje normalno. Specijalnost mu je skrivanje tragova, a nekoć je radio u Ministarstvu, na Odjelu Tajni. No, kako je jedini mješanac u Tamnoj Mladeži, manje je cijenjen. svi misle kako je zagrijan za 5 godina mlađu Serenu, no on to nije potvrdio.
SERENA SIDRA (19)
Serena je mirna i promišljena osoba, ali stravična u svom bjesu jer se nikad nezna što bi mogla napraviti. Dobra je glumica što je čini savršenom za špijunske zadatke. No to je i u neku ruku mana za njezine kolege jer nikad ne otkriva što misli i ako išta kaže dali je to istina ili se samo pretvara. Njezin odnos s ostalima uvelike određuje njezino raspoloženje, a kad je dobro raspoložena voli se zafrkavati i bodriti suradnike. Kao prijateljica je vrlo pouzdana. Vješta je s čarolijama prikrivanja i preobrazbe. Čistokrvna, kao ostatak Mladeži.
Blog je zaštićen Copyrightom © i to znači da ne smijete ništa kopirati s njega. Likovi Lucifera, Lumine, Petre i Spikea, a također i fabula objih priča moje su djelo i ako vidim da ih je netko preuzeo bez mog dopuštenja, prijavit ću njegov/njezin blog administratoru. Smišljajte svoje priče i ne kradite tuđe ideje!
ODLUČILA SAM PRESTATI PISATI NA OVOM BLOGU. NEMAM DOVOLJNO INSPIRACIJE, NI KOMENTARA...
MOŽDA SE PONOVNO VRATIM, ALI NE VJERUJEM. OVAJ BLOG NE ĆU OBRISATI, NEKA BUDE NA ČEKANJU.
Pozdrav od Lumine ^^
Ispričavam se zbog kašnjenja, bila sam zauzeta obavezama u stvarnom životu XD. Ali eto, vratila sam se pa... uživajte u novom postu ^^
Mjesec dana kasnije...
Lumina je gledala u Spikea, svog prerano rođenog sinčića. Ležao je na krevetu, umotan u kraljevsko plavi baršun, oči su mu bile sklopljene jer je spavao. Spike Dark. Lumina se zamislila - ovako mali i bespomoćan je bio i Gospodar Tame, i Lucius, i Lucifer, i Eva, Effie, Jack... svi koje je poznavala. Svi. A sad su neki toliko zli da se sve crni oko njih, a neki su toliko dobri da ih žalimo. Je li nam to urođeno? Kako to može biti urođeno tako malom biću kojeg iskreno vesele vlastite nožice i koje te ljupko gleda svojim svijetlim očicama.
"Luminaaaa!!! Izađi vaaan!! Trebamo teee!!" derala se Eva toliko da je cijela kuća odjekivala.
Lumina je tada pokrila sina, on je još uvijek spavao. Obratila se Evi:
"Pa dobro, koji se Merlin toliko dereš?! Probudit ćeš Spikea!"
Eva je odmah stisnula usne, kao da je smela s uma da je on tu. Onda se ispričala. Naravno, njezina najbolja frendica joj je oprostila.
"O.K., što se događa da je tako hitno?" upita Lumina vežući crne uvojke u rep.
"Effie... pokušava se upucavati Luciferu!" odgovori Eva.
"Ni prvi ni zadnji put", uzdahne Lumina, "To ti je tako kad imaš zgodnog zaručnika... Odustat će, nema potrebe da se umiješam."
Eva je skrenula pogled. Na licu joj se pojavio tračak sjete.
"Eva? Što ti je?" upita Lumina namršteno.
"Ma ništa", nostalgično će Eva, "Samo... i ja bih htjela imati dečka. Ili zaručnika. S posljednjim sam prekinula prije 2 godine i još ništa..."
"Htjela bi biti s Jackom", primijeti Lumina. Eva se odmah počela braniti:
"Ma ne! On je zauzet i točka!"
Lumina se nasmijala. Da, Eva je prije imala dečka. Aleron Dawn, također iz autohtonih obitelji. Ali, prekinuli su, Eva ga više nije voljela. Lumini je bilo žao zbog toga, Aleron je bio drag i jako zgodan muškarac, ali njoj je smetala razlika u godinama (ona je imala 15, a on 22).
Sad je bila zagrijana za Jacka, to se baš vidjelo. Pogotovu kad ga je "obranila" od Yname prije mjesec dana.
"Dobro", počela je Eva, "Da, htjela bih biti s Jackom. Kad me pogleda onim svojim plavim očima, noge mi se otkinu. A sad, ma ne će biti šanse ni za malu romansu. Saznao je ime zaručnice, zove se Siobhan Lennox. Iz Irske je. Kad je on saznao da je njegov tip - plavuša sitne građe i tamnih očiju, odmah je krenuo tamo. K njoj! Sav sretan."
Lumina uzdahne. Bilo joj je drago zbog Jacka, ali užasno zbog Eve. Napokon, i ona je htjela da njih dvoje završe zajedno. No, tu su prste imali njihovi roditelji koji su Jacka prisilno zaručili s nepoznatom Irkinjom, kojoj je tek danas saznao ime...
Morala ju je umirivati još par minuta, govoreći joj da će naći nekog kojeg će voljeti i ne će htjeti otići od njega. Onda su nastavile hodati.
Nakon nekoliko trenutaka čuli su prasak. Kao da je nešto eksplodiralo. Eva se užasno preplašila, nije se htjela maknuti s mjesta.
"Ma hajde, moramo vidjeti što je!", uzvikne Lumina i odmah je pomislila da se nešto užasno dogodilo Spikeu.
Potrčale su prema zvuku, i vidjele šačicu ljudi prekrivenih lica.
"Smrtonoše!" cikne Eva, "Što oni rade ovdje?! Pa mi nismo bezjaci!"
Lumina je znala tko su oni, ali nije htjela da Eva sazna kako je i Lu jedna od njih.
Zakukuljene prilike stajale su pred kućom Darkovih, ali nisu djelovali kao da čekaju Lucifera, već kao da prosvjeduju.
"Dosta nam je", čuo se poznat, vatren Amyin glas, "da se borimo za vas i vama sličnima, a vi samo sjedite pred kaminima i grijete vaše blijede bogate guzice!"
Iz kuće je izašao Luciferov otac, Aurus Dark, zalizane crne kose i prkosnih očiju boje opala, pogledao je maskirane ljude koji su stajali pred njegovim teritorijem.
"O čemu vi dovraga govorite?" izderao se na njih i izvukao štapić, "Vratite se tamo gdje pripadate!"
Demian se razbijesnio, i on je izvukao štapić, a do Aurusa se pojavila njegova žena i Luciferova majka, tamnokosa i plavooka autohtona čarobnica francuskog porijekla, Antoinette Dark. Ona je stajala prekriženih ruku i obratila se Amy:
"Koji je razlog ovog smetanja? Odgovori ili nećete živi izaći odavde!"
"Mislim da nismo mi ti koji se trebamo bojati za svoju kožu, gospođo Dark!", prosiktala je Amy, "Zašto se mi borimo, ubijaju nas, završavamo u Azkabanu, a vi, koji ste najugroženiji, ne mrdnete ni malim prstom?"
"Nitko vas nije tjerao da se borite", mirno će gospodin Dark, "A da ste sposobniji, ne biste završili u zatvoru!"
"To je tipično razmišljanje za iskompleksiranog plemića!" javila se Serena, "Nije do nas. Stvar je u vama! Borite se! Ima i drugih stvari od sjedenja i pijuckanja plavih vina!"
Supružnici Dark su ih blijedo pogledali. Lumina se približila, a kad ju je Amy ugledala, iskolačila je oči od iznenađenja:
"Oooo, Lumina! Nisam znala da i ti živiš ovdje..."
Da, nije znala. Lucifer i Lumina nikad nisu odali da žive isti život kao i svi autohtoni čarobnjaci. Darkovi su je šokirano pogledali, a Aurus, inače strog i uvijek uspravan, sad je djelovao iznenađeno, kao svaki drugi čovjek. Lumina se nesigurno nasmiješila, a vjerojatno bi tamo stajala zauvijek, da nije došao Lucifer i zagrlio je. Antoinette je promucala:
"A-ali, sine, ona je..."
"Znam, mama", odgovori Lucifer sa smiješkom i podigne lijevi rukav, "I ja sam jedan od njih. Smrtonoša."
Svi su ušutjeli. Luciferovi roditelji su se vjerojatno suzdržavali od toga da dobiju srčani udar. No, Lucifer je vjerojatno dugo tajio sve tajne od svojih roditelja i nije to mogao više podnijeti. Nastavio je:
"Ubijam bezjake gotovo svakodnevno! Svake noći s ovim ljudima idem u bezjački London i šaljem ih u Pakao! Dok nisam bio s Luminom, neke sam bezjakinje i lišio svakog dostojanstva! To radim od svoje 16 godine! Služim Gospodaru Tame."
Antoinette Dark je stisnula usne našminkane ružem crvenim poput rubina. Vjerojatno je htjela reći nešto, ali se suzdržala.
"Dobro, sine", rekao je Aurus umjesto nje, "Već smo trebali naviknuti na ovakvo obečašćivanje našeg imena, ali ovo je previše! Budi sretan što si dobio dijete, iako bez braka, ali to ti je jedina isprika da te ne izbacimo van golog i bosog!"
Lucifer ga je bijesno pogledao, primio Luminu za ruku i odbrusio:
"Samo probaj! Vidjet ćeš tek kako je biti obečašćen!"
Darkovi su se iznenadili, a Lucifer je izvukao štapić. Uperio ga je u Amy i zaprijetio joj:
"A ti i tvoja klika - izvolite se izgubiti odavde i nikad se više ni ne približiti, jasno?! Jer vi niste ni vidjeli kako je to ubijati!"
"Tako je", reće Lumina, "Vi ste obična piskarala."
Serena se nasmijala i odmjerila Lucifera od glave do pete.
"Pa, i piskarala moraju imati mišićavog terminatora koji štiti njihove težnje!" rekla je.
Enigma je prijezirno puhnuo i odgovorio:
"Mislim da je vrijeme da se povučemo. Ionako nikakvog smisla od ovog, Amy! Gospodin i Gospođa Dark su ionako prestari za to..."
Rečeno - učinjeno. Nestali su u oblačku crnog dima...
Kad se Lumina napokon vratila u svoju četvrt, susrela se s Luciferom. Lice mu je bilo bezizražajno, no sive oči su mu sijale od bijesa. Znala je i zbog čega, a ona nije ništa mogla reći u svoju obranu - napokon, bila je kriva. Nije ga imala hrabrosti ni pogledati.
"Lumina", rekao je razočaranim glasom, "Stvarno si to učinila. Ja tebe nisam prevario, ne razumijem zašto si mi to napravila..."
Ona je šutjela, nije ga mogla gledati takvog. Pokušala mu je dotaknuti lice, ali on se izmaknuo. Bio je ljut i razočaran u isto vrijeme.
"Ne znam zašto! Nisam znala što da radim!" pokušala se opravdati, "Prvo mi je majka skoro umrla, a ne znam tko je to učinio, kako ni zašto! Trudna sam s muškarcem kojeg volim više od života, ali svom sinu neću moći osigurati najljepši i jednini način života kojeg poznajem ako se moji roditelji protive braku s ocem svog sina! Onda si mi zaprijetio i mislio si da sam te prevarila! A nisam! Do tad."
Lucifer nije reagirao, samo je prekrižio ruke. Odbojan stav, kažu oni koji se razumiju u govor tijela. No, nije bilo potrebno neko veliko znanje da netko to shvati, pogotovu zbog tog pogleda koji je Luminu ubijao.
"I onda" nastavila je tonom očajnice, pokušavajući zadržati suze, "Pojavio se Lucius koji mi je pružio toplinu svog doma. Razgovarali smo uz čaj koji je na mene djelovao kao vino! Jednostavno se dogodilo! I užasno se kajem zbog toga!"
Lucifer je napokon rekao:
"Kad sam čuo da si završila s Luciusom u krevetu, nisam se mogao pomaknuti od šoka! Mislim, bio sam ljubavnik mnogim ženama, i one su me ljubile iskreno, ali ja njih nisam. Znam kako je biti ljubavnik, znam to bolje od svih. To mi nije bila nikakva radost, samo neka rutina! I... mislio sam, ako me doista voliš, ja ću se promijeniti i tebi ne će biti bitno tko sam bio!"
"Ovdje nismo samo nas dvoje u pitanju!", odgovori ona, "I Spike je..."
Prekinula ju je snažna bol u trbuhu. Nije ništa više vidjela, sve joj je postalo mutno. Tupa, zaglušujuća bol.
"Lumina?" primio ju je Lucifer za ruku. Lumina nije mogla ni zvuka ispustiti, kad se htjela uspraviti, zavrtijelo joj se u glavi i najednom joj se smračilo pred očima. Polako je gubila svjest...
****************
Probudila se u svom krevetu, preslaba da bi se pomaknula. Pored nje je sjedio Lucifer, sa širokim osmijehom na usnama. S njezine druge strane stajala je njezina majka, lice joj je bilo nasmiješeno, ali i morko od suza, vjerojatno radosnica, pretpostavila je Lumina.
"Što mi se dogodilo?" upitala je promuklim glasom.
"Pobacila si", rekla je Victoria, a onda je brže-bolje dodala, "Ali, kako je tvoj otac najbolji liječnik u čarobnjačkom svijetu, uspio je spasiti bebu dajući mu napitak za brži razvitak. Postala si mama, draga kćeri! Dobili ste prekrasnog dječačića!"
Lumina se nasmiješila, a iz očiju su joj potekle suze radosnice. Stisnula je Luciferu ruku, a on ju je oprezno zagrlio.
"Opraštaš mi?" obratila mu se, a on je odmah odgovorio:
"Život bez tebe i nije život! Naravno da ti opraštam! Samo se odmori, ja ću reći gospodinu Whiteu da si se probudila i da ti može donijeti sina! O, moj Merline! Postao sam tata!"
Oboje su se nasmijali, a onda je Lumina pogledala svoju majku.
"Imate moj blagoslov", nasmiješila se, "Ali, nećete se još vjenćati."
"Ne?" upitali su oboje u isti glas
"Ne", odgovori Luminin otac sa zavežljajem u ruci, "Prerano je! Živite još neko vrijeme kao zaljubljeni tinejdžeri, a mi ćemo vam pomagati oko djeteta. Napokon, to je naš unučić!"
I pružio je Lumini zamotuljak. U njemu je bilo novorođenće preslatkog lišca. Imao je dosta kose za tako malo dijete (i to crne kao ugljen) i prekrasne sive oči. Koža mu je bila blijeda, baš kao i njegovim roditeljima.
"Prekrasan je!" pokazala ga je Luciferu, koji ga je primio u ruke.
"Lijepa na mamu", odgovori Lucifer, gotovo plačući od sreće. "Djed" i "baka" su ih zagrljeni promatrali.
"Zapravo, ima tatine oči!" zaključila je Lumina. Pružila mu je ruke da joj da djetešce. On je kleknuo do nje i zajedno su ga promatrali.
Prošli su sati, a nitko nije ništa ni rekao. Zašto i bi? Stvoren je novi život, tako krhak i lagan, a ipak snažan - ne može svaka beba preživjeti 6 mjeseci prerani porod...
Bez brige, ovo nije zadnji post! Bit će ih još, a akcije neće nedostajati... ^^
Da, vjerojatno ste primijetili, uvela sam nove likove. Oni su moje djelo, nisu išli "preko reda", samo da se zna. Ynama se također pojavljuje u ovom postu, a novi likovi su uvedeni jer radnja kreće u novom smjeru...
"Što si napravila??!!" gotovo se zagrcnula Eva. Lumina je okrenula očima i ponovila:
"Spavala sam s Luciusom."
Rekla je kao da je to potpuno normalno i prihvatljivo. Kao da je išla prošetati ili nešto treće. Eva ju je samo pogledala, a Jack, koji se vratio s vinom, nije bio sretan. Odmahnuo je glavom i stresao smeđeplavu kosu. Onda im je razočarano priopćio:
"Ja sam Luciferov prijatelj, cure, i ne želim rat, stvarno. Ali, Lumina, nije u redu. Zna li on?"
"Ne", mirno će Lumina, "naravno da ne zna. A neće ni saznati, jasno?!"
Prostrijelila ga je otrovnim pogledom, Jack se okrenuo i odgovorio:
"Moram mu reći. Nije u redu..."
Lumina je naglo izvadila štapić. Uperila ga je u Jacka brzinom munje:
"Rasporit ću te kao ribu ako mu kažeš! Trudna sam, dijete ne može odrastati bez oca!"
"Ne smije odrastati ni s nevjernom majkom", ubacila se Eva i stala pred Jacka, "Lu, ne znaš što činiš. Jack ti je prijatelj, a Lucifera voliš. Zašto si spavala s Luciusom?"
Lumina je spustila štapić i ispila veliki gutljaj gorkog bijelog vina iz uske boce. Udahnula je i odgovorila:
"Ne znam... zapravo.... nisam to htjela! Ali, Lucius je bio tako dobar prema meni, nakon Lucifera koji me osuo prijetnjama!"
"Lucius je govno!" zaključio je Jack, "Lucifer će razumjeti. Najbolje da mu sama kažeš..."
Lumina je kimnula, još je uvijek bila potresena. Prošla je pogledom Jackovu kuću. Lijepa, uređena s puno mahagonija i zlata, a skupi kipovi ukrašavali su sobu za goste, gdje su oni trenutno sjedili. Navodno prema uređenju kuće možeš zaključiti kakvi su vlasnici - Whisperovi su onda očito bili topli ljudi koji imaju ukusa. Darkovi su bili snobovi, Malfoyevi profinjeni, a Whiteovi su bili - hladni bogatašići. Evini roditelji su imali jako puno novaca, ali nisu toliko patili za skupim skulpturama i zlatnim dovratnicima.
"Lu?" prekinula joj je Eva misli, "Hoćeš li reći svom dragom?"
"M-hm" promrmljala je i popravila kosu.
Prekinulo ih je kucanje na vratima. No, nitko nije ustao, čekajući da Jackov mali kućni vilenjak otvori.
"Dobar dan", začuo se oprezan ženski glas, "Živi li Lumina od Whiteovih ovdje?"
"Ne, ali ovdje je", odgovorio je piskutav vilenjak i poveo je u kuću.
Čim je začula svoje ime, Lumina se okrenula, želeći vidjeti pridošlicu.
Na ulazu je stajala djevojka njihovih godina, poluduge, obojene crne kose, svezane u rep. Nosila je svijetle traperice i kratki žuti kaput. Na usnama našminkanim sjajilom boje marelice stajao je veseli osmijeh.
"Mim?" upita Lumina.
Ynama Mim Felix bila je Luminina prijateljica iz škole. Iako su se super slagale, Ynama je bila njezina suprotnost - uvijek vedra i nasmijana, nikad opterećena vjećnom ljubavi s autohtonim ljepotanom.
"Ne budi tako službena, Lu!" nasmijala se i bacila svijetloplavi kovčeg vilenjaku u ruke (skoro se srušio od težine). Lumina ju je zagrlila:
"Pa nismo se vidjele tisućljećima! Kako si?"
"Joj, bila sam na Himalaji! Onda u Egiptu, a nakon toga sam išla u Češku u šoping! Morala sam se vratiti u Englesku zbog... ma, pričat ću ti kasnije, upoznaj me! Evu znam, a tko je ovaj plavooki slatkiš?"
I vedro je pogledala Jacka. Ovaj se zacvenio i smeteno joj pružio ruku:
"Jack Whisper, Luminin i Evin prijatelj."
"I jako zaručen", odmah je uskočila Eva.
Evangellica je oduvijek osjećala neki natjecateljski poriv kad bi se pojavila Mim. Zato je valjda bila zadovoljna kad se ova malo "ohladila".
"Aha. Ma nema veze. Nego, Lu, čula sam za zaruke s Luciferom od Darkovih. Čestitam, frendice, to je super!"
"Zašto ga zoveš Lucifer od Darkovih? Samo kažeš ime i prezime!" umiješa se Eva.
"Svjedno." odmahne Mim rukom i zijevne, "Joj, ja sam vam umorna! Idem malo pružit noge kod sebe, a sutra ćemo pričati. Imam dobre i loše vijesti, Lu."
Pozdravila ih je i otišla. Jack se odmah okrenuo prema Evi i napao je:
"Dobro, koji je tebi Merlin? Cura je baš draga!"
"Vidi se da ti je Lucifer od Darkovih frend. Ne sviđa mi se, a ti si zauzet", odbrusila je.
"Smiri se, Evangellica!" naredila je Lumina, "Ne budi ljubomorna. U ovim vremenima jedino što nam ostaje su obitelj i prijatelji."
"Nisam ljubomorna!" obranila se Eva, "Samo, nešto mi je jako čudno u vezi Yname... ima loše vijesti! Zar nije ona najveći optimist koji postoji pod ovim crnim nebom?!"
"To vjerojatno ima veze s Onim-čije-se-ime-ne-izgovara", smrknuto će Jack.
"No shit, Sherlock!" sarkastično će Lumina, "Pa Ynama mu je, koliko znam, neki daleki rod. Sigurno ima veze s njim. A ja ću to saznati!"
****************
****************
Kuća Ridddleovih. Veoma mračna, zastrašujuća villa okružena zapuštenim vrtom (ako se to može tako nazvati) i grobljem predaka. Lumina je tu bila još prije, ali nikad joj se nije sviđala atmosfera koja je tu vladala. Kao da je svuda bila smrt.
Lumina je vrlo oprezno kročila stazom opločenom već istrunulim granitom, približavajući se kući. Nije bilo toliko mračno da bi se trebao upaliti štapić, ali neka tanka maglica obavijala je cijeli posjed. Na nebu nije bilo ni oblačka, a puni mjesec blijedo je sjajio.
Kad se napokon približila vratima, Lumina je uhvatila hladnu, mjedenu kvaku i otvorila vrata. Zapuhnuo ju je smrad vlage, trulih parketa i plijesni, ali to ju nije obeshrabrilo - nastavila je dalje, po gotovo raspadnutim drvenim stubama, do gornje prostorije, gdje su bili Gospodar Tame i njegovi sljedbenici, Smrtonoše. Primijetila je da je kuća nekoć bila stvarno lijepa, mogla je zamisliti - svijetložuti zidovi, pod od hrastovine, sagovi boje breskve. Tople boje, baš kakve bezjaci vole. Napokon, to su Riddleovi i bili - bezjaci.
"Gospodaru?", oprezno je zazvala, nije smjela pokazati ni strah ni nestrpljenje. Odazvao se mrtvački glas:
"Hodi amo, Lumina White."
Poslušala ga je. Kako i ne bi, on je ipak bio najmočniji i najzlobniji čarobnjak svih vremena (bar je ona tako mislila). Kad je ušla u glavnu prostoriju (koja je, pretpostavila je, nekad bila dnevni boravak) pozdravio ju je vitak i visok muškarac sivog lica, crvenih očiju, bez ikakve kose. Nosa gotovo i nije imao, pretvarao se u zmijski. Ta zastrašujuća pojava bio je čuveni Tom Riddle, Gospodar Tame, lord Voldemort (ali ovo se ime ne izgovara), kako god. Lumina je kratko odzdravila, našto se Gospodar nasmiješio i upitao:
"Što trebaš, Lumina White? Neuobičajeno je da se pojavljuješ ovdje."
"Gospodaru, znam da nije meni pitati, ali", počela je Lumina vrlo oprezno, "samo me zanima... jeste li uvrstili Ynamu Mim Felix u naše redove? Poznajem je i prijatelljica mi je, a počela se drukčije ponašati pa sam zaključila..."
"... da je i ona jedna od nas?" dovršio je Riddle umjesto nje, "Pa, na neki način, i jest, ali njezin posao neće biti ubijanje, draga gospođice White. Ja je poznajem iz djetinjstva i ima neki drugačiji tretman kod mene."
"Razumijem, Gospodaru" kimnula je blago, "Nego, jesu li pripadnici Tamne Mladeži ovdje?"
Gospodar tame je kimnuo i pokazao u smjeru knjižnice. Još je služila svrsi, više od 1 000 dobro očuvanih njiga bilo je unutra, vjerojatno su ih tamo naknadno stavili, nema šanse da bi jedino knjige "preživjele" raspadanje koje je zahvatilo kuću.
Lumina je ušla u knjižnicu, i nekolicina mladih ljudi ju je pozdravilo. Svi su bili mlađi od 30 godina, odjeveni u odore Smrtonoša, ali bez maske (pokazati im lice znači imati povjerenja u te ljude) i imali su otkrivene Tamne Znamene.
Za čelom je sjedila Amy Morgan, djevojka raščupane crne kose i divljih plavih očiju. Na usnama joj je sjajio krvavocrveni ruž, a dugi nokti nalakirani crnim lakom nervozno su lupkali po stolu. Do nje je sjedio njezin zamjenik Demian Lee, muškarac mračnog izgleda i umornog pogleda, čitao je nešto na gotovo raspadnutom pergamentu. Na suprotnoj strani od Demiana sjedila je djevojka najmračnijeg izgleda kojeg je Lumina ukad vidjela, a ime joj je savršeno pristajalo - Manuella Goth. Pored nje je savršeno mirno sjedio muškarac koji je izgledao najnormalnije od svih, kratko ošišane tamnosmeđe kose i tamnih mističnih očiju; Augustus Enigma. Na suprotnoj strani od Amy smjestio se Lucifer Dark, a s njegove lijeve strane Lucius Malfoy. Između Luciusa i Demiana, nasuprot Augustusu, smjestila se sitna plavuša nervoznog pogleda, Serena Sidra. Samo je jedno mjesto ostalo slobodno (s desna Luciferu) - njezino.
Oni su bili Tamna Mladež, najmračnija sekta iz redova Smrtonoša, i Gospodar Tame je imao puno povjerenje u njih i pomagali su mu u donošenju odluka. Lumina je bila član tek odnedavno, a njihovi su se sastanci učestalili. Odluka je sve više, a to znači da nastupa jako mračno doba...
"Pozdravljena bila, Lumina White", pozdravila je Amy Morgan, "Čekali smo te..."
Lumina je polako sjela na svoje mjesto, Lucifer je nije ni pogledao, što ostale nije zanimalo, ljubav definitivno nije tema sastanaka.
"Dakle, okupili smo se ovdje danas zato da donesemo jednu važnu odluku" počeo je Demian mrtvačkim glasom.
"Znamo, da primimo još jednu u Smrtonoše", odvrati Augustus. Amy je kimnula i nastavila:
"Zove se Ynama Mim Felix, ima 17 godina, čistokrvna je i u Slytherinu."
"Zadovoljava uvjete", ponosno će Lucifer, Manuella Goth ga je čudno pogledala. Augustus se suprotstavio:
"Nije li premlada?"
Morganova se nasmijala i pogrdno pogledala u augustusa. Odgovorila je:
"Ako želi pomoći u otklanjanju nečistih, nije. Osim toga, punoljetna je, zar ne, dragi Demiane?"
"Aha", rekao je i zapisao, "Što se mene tiče, primljena je."
"Ovo je bilo lako", zaključio je Lucius. Amy se nasmiješila dosljetki.
No, Lumini se nije činilo da je lako. Mim nema pojma u što se upušta, pomisli. Lucifer, koji je bio izvrstan u legilimenciji, upitno ju je pogledao. Ona mu je uzvratila zabrinutim pogledom. Ne želi da njezini prijatelji dođu u opasnost. Odmah je pomislila i na Evu, onako iskrenu i dobru, ispod odore Smrtonoša. Ne, to ne bi bilo dobro. Svi oko nje su prečovječni da se upuste u to.
Na kraju su ipak pustili Ynamu u Smrtonoše, a Amy je Lumini poručila:
"Ubuduće se pojavljuj, najmlađa si i treba ti iskustva, a svi imamo povjerenja jedan u drugog i pomislit ćemo da ćeš nas izdati!"
"Nikad vas neću izdati!" odmah će Lumina, našto joj je Amy kimnula s osmijehom. Serena je kratko rekla:
"Prerano je za junačke riječi! Vidjet ćemo ako će nešto poći po zlu!"
"Uvjerena sam da će Ynama biti odlična Smrtonoša, Lumina. Ne moraš se ništa brinuti", skrenula je Amy s teme i namjestila blagi, gotovo neprimjetan osmijeh na lice. Zatim je s ostalima nestala iza stražnjih crnih vratiju...
"Mama, tata!!" zvala je Lumina svoje roditelje. Skupila je hrabrosti da im kaže sve što ih ide.
No, dvorac je bio potpuno prazan. Djelovao je kao napušten, sve su svijeće bile pogašene,a bijeli glasovir stajao je u kutu, bez zvuka. Tišina. Zbog te gromoglasne tišine Lumini je vlastiti dom djelovao sablasno, činilo joj se kao da je u nekoj nepoznatoj kući.
"Halooo, ima li koga?!" oprezno je zvala, a trudila se da radi što nečujnije korake, a to je bilo jako teško, s obzirom da je nosila, kao i uvijek, ultravisoke potpetice.
Uzela je štapić i uskliknula Lumos! jer je postajalo premračno da bi se išta vidjelo.
Blijedoplava svjetlost Luminina štapića obasjavala je prostoriju, ali to ju je činilo još sablasnijom. Svaka sekunda bila je ispunjena nelagodom, a Lumina se osjećala kao da će svakog trena netko iskočiti iza nje.
"Lumina", čula je glas iza sebe. Trznula se od straha, okrenula se i uperila štapić u nepoznatom smjeru.
Svjetlost je obasjala lice njezina oca. Uzdahnula je od olakšanja, a zatim ga je upitno pogledala.
Izgledao je ljutito, zabrinuto i izgubljeno u isto vrijeme. Inače uvijek počešljana, blago kovrčava smeđa kosa sad je bila razbarušena, a u očima se vidio strah. Pružio je bijele ruke prema njoj, ona ih je uzela. Bile su tako hladne, a on se sav tresao.
"Tata", šapnula je, "Što se dogodilo?"
Michael White, inače uvijek ponosan i plemićkog držanja, sad se slomio i zaplakao. Sjeo je u kićeni naslonjač i rukom prekrio oči.
"Tata! Reci mi!" kleknula je ona do njega, on joj je dotaknuo blijede obraze i zagrlio je, kao kad je bila dijete, njegova mala princeza.
No, nije ništa rekao. Kao da nije imao snage. Skrenuo je svoje tamne oči s nje, pogledao je njihovu obiteljsku fotografiju.
Nakon nekoliko trenutaka slabo je progovorio:
"Lu, kćeri moja, oprosti mi za sve..."
Lumini je to djelovalo kao da drži oproštajni govor, kao da će svakog trena zauvijek sklopiti oči.
"O-o čemu ti to govoriš??" promucala je, pokušavajući zaustaviti suze, "I di je mama??"
"Ne znam!" smogao je snage odgovoriti joj, "Došao sam u kuću, tvoja majka i ja smo trebali ići na ručak kod Darkovih. A kad sam zakoračio u kuću, bila je ovakva! Tvojoj majci ni traga!"
Ponovno je zaplakao i sklonio lice od nje, kao da se srami toga.
"Tata..." dotaknula mu je ruku, a on ju je istrgnuo i ljutito odbrusio:
"Ubio ju je! Onaj tvoj... mali! Kad sam pomislio da će se popraviti i da trebamo dati blagoslov!"
"Mama nije mrtva!" naglo je ustala, "Lucifer nije ništa..."
"A ne?!" prekinuo ju je, a suzne crne oči sijale su bijesom, "Što je onda ovo??!!"
I bacio je papirić pred nju. Izgužvan, natopljen krvlju. Lumina ga je otvorila i počela čitati.
Rekoh sam ti, Lumina! Imala si izbora!! Sad će tvoja majka umrijeti! Za sve si ti kriva, upamti to!
Nije mogla vjerovati! Jednostavno - to je trebala biti neslana šala! No, njezin otac nije tako mislio.
"Nema šanse da se udaš za tog gada!!" proderao se kroz suze.
"Mama nije mrtva!!" kao da ga nije čula.
Je li? A ako jest, tko ju je ubio?
Lucifer - koji nije mogao podnijeti osjećaj da ga se Lumina srami?
Lucius - ljubomorni bivši dečko koji je ne može preboljeti?
Elizabeth - bivša cura njezinog zaručnika, zasljepljena mržnjom?
Svejedno, nije htjela uopće misliti o tome - možda je Victoria White još uvijek živa, možda je još u kući, koja je sad izgledala kao da je iz noćne more.
A onda, čuo se sablasan vrisak, i Lumina i Michael su se trgnuli i potrčali u tom smjeru. Stube koje su vodile do 1. kata kao da su bile beskrajno duge, a vrisak im je parao uši. Nisu stali, slijedili su zvuk koji je mogao biti subdonosan.
Ušli su u prostoriju iz koje je zvuk dopirao, a kad su ušli, imali su što vidjeti - Victoria White ležala je na krevetu u spavaćici, a sve je bilo prepuno grimizne krvi. Kovrčava crna kosa rasprostrijela joj se po jastuku, a smaragdne oči sablasno su buljile u zid. No, disala je.
"Mama!!!" vrisnula je Lumina i potrčala do nje. Michael je otišao po lijek.
"Mama... tko ti je to učinio??" kroz suze će Lumina, držeći majku za hladnu, bijelu ruku.
Victoria polako skrene pogled prema njoj i promuklim glasom odgovori:
"Lucifer... Dark...."
Lumina se skoro onesvijestila. Ne, to nije moguće, mislila je. Lucifer nikad ne bi... ili možda bi? On je uvijek smatrao Whiteove preprekom do Luminina srca i bogatstva. Da, doista bi mogao...
Uskoro se njen otac vratio i mirisnim travama (starim receptom njihove obitelji) zaliječio je rane. Victoria ipak neće umrijeti.
No, ovaj dan Lumina nikad neće zaboraviti - izdaja od strane Lucifera, plač njezina oca, a majka joj je zamalo umrla.
To će zauvijek ostati u njezinom sjećanju, kao i onaj sablasni ugođaj u njezinoj kući, ona tišina, bez ikakvog šuma. I kao spomen na taj dan užasa, bijeli je glasovir i dalje stajao u kutu, bez zvuka...
****************
****************
Lumina je bila očajna. Osjećala se kao da je cijeli svijet protiv nje. Postajala je sve sigurnija u to da je doista Lucifer kriv za sve... Odlučila je svratiti do njega i napokon završiti s tim.
Pokucala je na visoka vrata dvorca obitelji Dark. Otvorio je mali kučni vilenjak vodenastih plavih očiju. Lumina ga je upitala gdje je Lucifer, a on je slegnuo ramenima i rekao da je vani, kupa se u jezeru.
"U jezeru? Pa hladno je!" odgovori Lumina i zagrne se bijelim šalom.
"Je, u jezeru je, tamo odlazi svaki, svaki dan", kimnuo je mali sluga. Lumina mu je zahvalila i otišla na jezero.
Trebala je proći cijeli njegov perivoj prekriven snijegom. Izgledalo je kao iz bajke. Zapravo, svaki bezjak bi rekao da njhov cijeli život i jest bajka. Samo se nasmiješila kad je to pomislila.
Uskoro je začula prskanje vode. Jezero. Potrčala je u tom smjeru i ugledala ga.
Lucifer je upravo izlazio iz jezera, slaba svjetlost sunca lomila mu se na savršenim mišićima ispod bijele kože, a kapljice vode na njegovom torzu su svjetlucale. Savršen prizor, pomisli Lumina. Tako savršen izvana, a ustvari je - ubojica...
"Lucifere", pozdravila ga je i prišla mu. On joj se nasmiješio i stresao kapi vode sa svoje crne kose.
"Hej, Lu! Hoćeš se kupati sa mnom?" pokazao je prema vodi na kojoj se vidjelo da je ledeno hladna.
Nije bilo karakteristično za njihov sloj kupati se u jezeru, niti bilo što prirodno i "nedostojno". Ali, Lucifer je uvijek uživao u takvim stvarima, dok su njegovi roditelji samo pijuckali vino na terasi i odmahivali glavom zbog njegovih navika. Zato je tako nepredvidiv, zato ona nikad nije znala što se događa u njegovoj lijepoj glavi. Zato bi upravo on bio kadar maknuti svaku prepreku do svog cilja. Baš svaku.
"Reci, znaš li što se dogodilo mojoj mami?" upitala ga je tobože nevino.
"Ne, što?" zbunjeno ju je pogledao, ona ga je pogledala u njegove sive oči.
"Znaš ti dobro!" odmah mu je odbrusila, "Znaš da je skoro umrla!"
Lucifer se namrštio, djelovao je kao da nema pojma o čemu govori. Odmahnuo je glavom i odgovorio:
"Ne znam... kako je skoro umrla? Zašto?"
"Ne laži!" uprla je prstom u nj. Znala je da laže. Lucifer joj je ledenom rukom dotaknuo obraz. Stresla se, a onda izmaknula.
"Ali ne lažem!" rekao joj je bezizražajnim tonom. Nije mogla pročitati nikakve emocije iz njegovih očiju. Samo se nasmijala i rekla:
"Lažeš da ne lažeš! Lucifere, ne možeš očekivati da budem s lažljivcem i ubojicom!"
Lucifer ju je primio za lijevu podlakticu, podsmjehnuo se otkrivajući bijele pravilne zube i odgovorio:
"Ha-ha, ti se javljaš! Kao da si bolja od mene!"
Lumina mu se istrgne. Doista, kad se promisli, i ona je bila kao on. Samo što ne gazi preko leševa da dođe do cilja.
"Lu", prekinuo ju je u razmišljanju, "Nisi ti jedina koja ima sumnje."
"O čemu govoriš?!" nije joj bilo jasno. Lucifer je obukao tamnoplavu košulju i odgovorio:
"Znam da će naša veza na tebi ostaviti gadan ožiljak, ali znaj da nisam pokušao ubiti Victoriu. Ne bih to nikada, iako ti ne vjerujem potpuno. Iskreno, mislim da si me zauvijek iznevjerila. To je moj ožiljak..."
"Ja tebe iznevjerila?!" ponovila je s nevjericom i prekrižila ruke. Lucifer je kimnuo kao da je to toliko očito.
Lumina je popravila uvojke, očekivala je odgovor. Mislila je da će bilo koja riječ s njezine strane samo pogoršati situaciju.
"Znam da se sramiš svih mojih postupaka", počeo je i prišao joj, "Ali, ti si gora od mene, Lumina. Prevarila si me, rekla mi je Effy."
"Rekla ti je Effy" ponovila je, "Pa čuješ li ti sebe?!"
"Savršeno se čujem", rekao je smrtno ozbiljnim tonom, "Ne mijenjaj temu, Effy ti je bila prijateljica i nikad mi ne bi lagala! Vidjela je tebe i Luciusa Malfoya! Reci mi - čije je dijete!"
"Mercer je lažljiva kuja! Nisam te nikad prevarila! Jasno da je Spike tvoj!"
"Ako će biti bjelokos kao mogući mu otac, ubit ću i njega i tebe!" zaprijetio joj je, "Onda ćeš vidjeti kakav mogu biti! Ali, Victoriu nisam ni pipnuo! To zapamti, jer me vrijeđaju tvoje osude!"
Ostavio ju je samu, a njoj su potekle suze. Nije sve to mogla podnijeti, a još joj i Effy podmeće! To će joj ostaviti gadan ožiljak, kako je Lucifer rekao...
*****************
Vraćala se doma, nije znala što da radi. Vidjela je Jacka i Evu na terasi Jackove kuće. Djelovali su tako sretno, nije ih htjela deprimirati. Nastavila je dalje, vrškom sivkaste čizme šutnula je kamenčić na cesti. Tako se i ona osjećala - udareno i pregaženo.
Podigla je pogled i, vidjeći slabo sunce, zaklonila je tamne oči od svjetlosti.
"Takva ljepotica ne bi trebala skrivati lice", čula je nečiji hladan glas. Lucius. Sad je izgledao zdravije nego ikad. Nosio je štap za hodanje (drven sa drškom od srebrne zmije) svog oca Abrasaxa. Kosa mu je bila opuštena, a lice nasmiješeno.
"Bok, Luciuse!" pozdravila ga je, otirući suze izdajnice. Lucius joj je prišao i zabrinuto odgovorio:
"Lu, zar te Dark rasplakao? Opet?"
Ona je kimnula, spuštajući pogled. Lucius je, kad su bili sami, bio tako dobar prema njoj. Zašto, kad ga je izdala i ostavila?
Bila je i gora od Lucifera - stalno je nanosila bol ljudima koji je vole. Zašto je ljudima oupće stalo do nje, kad je tako zla?
Lucius joj je nježno podigao glavu i rekao:
"Treba ti kava. Idemo do mene..."
Poslušala ga je i krenula za njim. Skuhao joj je ukusnu, mirisnu kavu koja joj je svojom toplinom grijala promrzle ruke. Lucius je zapalio cigaretu i obratio joj se:
"Smrznuta si. Ostani ovdje još malo. Donijet ću ti što god želiš..."
"Hvala ti", nasmiješila se. Lucius joj je uzvratio osmijehom.
Odložila je šalicu i uhvatila ga za ruku. Pogledao ju je zbunjeno, a ona ga je nevino pogledala i rekla:
"Prolazim kroz teško razdoblje. Drago mi je što si uz mene..."
"Uvijek."
"Žao mi je što sam te povrijedila. Kad bih mogla vratiti vrijeme, nikad to ne bih učinila, znaj."
Nije ništa rekao, skrenuo je pogled. Ona je ustala iz stolice i čučnula pored njega, pokušavajući uhvatiti zalutali mu pogled.
"Molim te, op..."
Prekinuo ju je poljupcem. Nije se odupirala, prepustila se. On je ustao, primio je za ruku i odveo u svoju sobu. Lumina mu se podala...
Nije znala što da radi, u isto vrijeme se osjećala kao pobjednica i kao gubitnica... A Lucius je bio tako pažljiv i strastven u isto vrijeme.
****************
Kad se vraćala kući, osjetila je kako se beba u njezinom trbuhu pomaknula. Luciferovo dijete, Spike - je li znao što je ona učinila? Tek joj je sad proradila savjest, ali nije mogla popraviti ono što je učinila.
"Kako sam mogla?" pomisli.
Kuća Whiteovih. Bio je to veliki, sniježnobijeli, mramorni dvorac s prekrasnim perivojem, prekrivenim snijegom. Unutar dvorca svaka je prostorija od njih 1050 bila uređena u savršenom skladu, a često se znao čuti zvuk glasovira na kojem su ukućani svirali. Inače bi svatko pomislio kako je vjerojatno prekrasno živjeti na takvom mjestu, u kojem kao da je vrijeme stalo, ali za Luminu to nije bilo tako.
"Osjećam se kao da sam zatočena", mislila je dok je svirala.
To je ujedno bila i istina. Mladim čarobnjacima iz autohtonih obitelji je gotovo sve bilo nepoznato i zabranjeno, jer takva je tradicija. I u Hogwartsu su ih drukčije gledali, nisu mogli sklapati prijateljstva s "normalnom" djecom, svi su ih se bojali, te su se autohtoni družili sa svojima, i prihvatili su ono što su im roditelji govorili.
*6 years ago*
Lumina je svrstana u Slytherine, kao i svi njezini preci, kao i svi koje je poznavala. I bila je ponosna. Ali, očekivala je da će upoznati nove prijatelje, iz svih krajeva Engleske, koji nisu nužno toliko čistokrvni kao ona.
No, to se nije dogodilo. Čak su je i profesori predstavljali učenicima kao da je nešto više, a kad je ona uplakana na praznicima molila tatu da se ne vrati u školu jer je djeca izbjegavaju, on ju je zagrlio i mračnim tonom rekao:
"Kćeri, trebao sam ti reći da se ne družiš s takvima. Bez obzira što oni tvrdili, nisu nam ravni. Mi smo najviša rasa, nakon toga dolaze čistokrvni, onda mješanci, nakon njih mutnjaci pa onda bezjaci. Zapamti ovo za vjeke vjekova - svi osim autohtonih i čistokrvnih ne zaslužuju živjeti ovdje, a ti se nikad nemoj uspoređivati ili ravnati s njima, u redu?"
"Da, tata!" obrisala je suze i nasmiješila se. Bilo joj je lakše i vodila se za njegovim riječima.
Neki bi se složili s njim, a neki ne bi. I tko je tu kriv? Zapravo, to je začaran krug. Bezjacima je slično bilo u dobu feudalizma ili u novovjekovnoj Americi. I uvijek netko nekoga mrzi. Je li to jednostavno ljudski?
Lumina doista nije znala odgovoriti na ta pitanja, ali mržnja prema "nižoj rasi" je bila duboko ukorjenjena u njoj.
"A sad, kad Gospodar Tame osvoji svijet, to će bezjaci uspoređivati s Hitlerom!" naglas je mislila.
"Samo što će kraj biti drukčiji - ˝naš Hitler˝ će pobijediti!" čula je glas iza sebe i okrenula se.
Lucifer, opet savršen i nasmiješen. Nije mogla odoliti, a da ga ne zagrli i poljubi.
"Nedostajao si mi noćas", prošla mu je prstima kroz kosu. On ju je privukao još bliže sebi i počeo joj ljubiti vrat, ona mu je raskopčala i skinula košulju. Njega to nije omelo, uzeo ju je u naručje kao da je lakša od pera te je odveo u krevet.
Pola sata kasnije ležali su jedno kraj drugog, a odjeća je bila posvuda. Oboje su imali zadovoljne osmjehe na licima, a oči su im sretno sjajile. Kao i svaki put. Lumina je zagrlila Lucifera i naslonila glavu na njegova mišićava prsa. On joj je gladio kosu i poljubio je u tjeme.
Tako su ležali, ništa nisu govorili, jer sve su riječi bile suvišne. No, tada je on vidio da se nešto crni na njezinoj lijevoj podlaktici.
"Znamen?!" zinuo je od šoka.
Lumina ga je samo pogledala, a zatim je slegnula ramenima:
"Imaš ga i ti!" i pokazala na njegovu ruku, koja je također bila obilježena tim znakom, lubanjom iz koje izlazi zmija umjesto jezika.
Lucifer se nasmiješio i maknuo ruku s njena vidika. Nastojeći promijeniti temu, pogledao ju je i upitao:
"Nego, reci, kako su tvoji reagirali kad si im rekla za udaju i budućeg im nasljednika?"
"Hmm.... ovaj" počela je Lumina, zagrizavši donju usnicu, "još im nisam rekla."
Lucifer je djelovao razočarano. Odmaknuo se od nje, uputio joj bezizražajan pogled svojim prekrasnim sivim očima i rekao:
"To je zbog moje prošlosti, ne?"
"Ma oni su tako staromodni!" zagrlila ga je, "Nije im bitna ljubav, samo krv i ugled!"
"Pa ja sam autohton kao i oni!" odmah će on, "A zašto je toliko bitno s koliko sam žena spavao?"
Lumina je slegnula ramenima, bilo joj je nelagodno. Popravila je kosu i uzdahnula. Uputila mu je "žao mi je" pogled. Lucifer je odmahnuo rukom i krenuo oblačiti hlače, Lumina je znala što to znači.
"Odlaziš? Zbog mojih staraca??"
Lucifer je kimnuo i obukao košulju, a Lumina mu je uzela ruku i pogledala ga.
"Zašto im ne bismo zajedno rekli? Možda promijene mišljenje..."
"Ali, zašto ti je to važno? Pa ti se udaješ, ne oni!" odvratio je. Lumina je slegnula ramenima. Znala je da ima pravo.
No, ako roditelji budu protiv braka, odreći će je se i ona neće imati pravo na krvnu i materijalnu baštinu i njihovo će dijete biti smatrano za mješanca. To joj je ipak bilo važno.
Sjetila se Jacka i njegove skorašnje ženidbe za nepoznatu djevojku. Njegovi roditelji su gori od njezinih. Kako su mogli to učiniti, pitala se. Zar je to bolje od udaje za autohtonog, savršenog čarobnjaka ne baš toliko blistave prošlosti? Iako je odrasla u takvoj okolini, često to nije shvaćala - pogotovu jer se Lucifer trebao uklapati u kalupe idealnog ženika.
****************
Nešto kasnije Lumina je izašla van s Evangellicom. Morala joj je sve povjeriti, od sukoba sa svojim roditeljima, preko Luciferova razočaranja pa sve do usporedbe njihovog vjenčanja s Jackovim.
"Hmm... da, imaš pravo" rekla je Evangellica popravljajući tamnozelenu francusku kapu, "Rekla sam ti - stvarno smo zakinuti."
"Moji roditelji odlučuju kao da sam dijete", dodala je Lumina, "Imam pravo donositi svoje odluke! To ću im i reći!"
Evangellica je znala da ona samo govori, neće se usuditi protiv roditelja. Pa joj je samo uputila pogled nevjerice.
"Što?!" namrštila se Lumina, "Misliš da nemam hrabrosti sukobiti se s njima?!"
"Imaš", čuo se Jackov glas. Lumina se okrenula i ugledala ga, a on je nastavio, "Ali previše ti je stalo do reputacije i baštine. Da te ne poznajem, rekao bih da se - bojiš!"
"Možeš li me kriviti? K'o da si ti drukčiji", zarila je Lumina lice u nježnoružićasti šal.
Jack se nasmijao i odgovorio:
"Ali, ja ni ne govorim da jesam. No, ako mi se zaručnica ne svidi, odbit ću je. Jednostavna stvar!"
"Ne bojiš se progonstva?" zanimalo je Evangellicu. Jack je samo odmahnuo glavom:
"Ne bojim se ja ničega, osim Lumine kad se naljuti!"
Svi su se nasmijali. Jack je sve morao okretati na šalu. To je bilo osvježenje, mislila je Lumina.
Previše joj se stvari vrzmalo po glavi, i to je morala raščistiti. Odlučila je stati šefovanju roditelja na kraj, vjerovali oni tomu ili ne...
Lumina je stajala na prozoru u bijeloj spavaćici, nije mogla zaspati. Čak i kroz debala prozorska stakla mogli su se čuti vriskovi nečistokrvnih i bezjaka u daljini, a kiša koja je pljuštala ispirala je krv s ulica.
Naslonivši vrške prstiju na stakla, Lumina je otkrila Znamen s ruke. Nitko nije znao da ga ima, čak ni Lucifer. Nitko nije ni smio znati.
Misli joj je prekinulo kucanje po vratima.
"Naprijed!" sneno je dobacila pokrivajući ruku. U sobu su ušli njezini roditelji.
Njezina majka, Victoria White, bila je vitka žena kovrčave crne kose i sjajnih smaragdnozelenih očiju, kože bijele kao snijeg. Nosila je dugu svjetloplavu svilenu spavaćicu, a duga kosa padala joj je do pola leđa. Pored nje je stajao Michael White, njezin suprug, zgodan muškarac svijetlosmeđe kose i tamnih, gotovo crnih očiju. Uvijek je bio dotjeran, čak i sad, u crnoj svilenoj pidžami koja je još više posvijetljivala njegovu ionako svijetlu put.
"Čuli smo da ne spavaš", rekao joj je, "Što se dogodilo?"
"Ma ništa, tata" nasmiješila se, "Samo ne mogu spavati."
"Dušo", nasmiješila joj se majka, "Ti vriskovi vani nas se ne tiču. Mi ih nismo ubili, a oni nemaju veze s nama, zato se možeš opustiti."
"Hmm... da, valjda. Hvala, mama. Ali, ma brinem se zbog Lucifera."
Michael je potresao glavom i napomenuo:
"Rekao sam ti, ali nisi me slušala. Jednom ženskar, uvijek ženskar."
"Ma nije to!" odmah ga je prekinula. Znala je da su njezini bili protiv njega, a ipak, bili su najbolji prijatelji Darkovima.
"Lumina, kćeri, znam da voliš Lucifera, i on je drag dečko" rekla je Victoria i prijekorno pogledala muža, "Ali nije dečko koji bi bio dobar suprug, znaš."
"Kako god. Idem spavati, neću se raspravljati, vi dobro znate da moja odluka ostaje."
"U redu, ali se nemoj čuditi ako ti djeca postanu serijski ubojice, krv nije voda.", odsutno će Michael.
"Borila sam se za njega, tata! I on nije serijski ubojicam jer ga poznam!"
Prisjetila se kako se prije samo tri mjeseca svađala s Elizabeth Mercer zbog njega. Znala je da će je opet vidjeti, i to vrlo uskoro, kad ona živi blizu njih. I također je predviđala veliku svađu.
"Znam da misliš na Effie, kćeri", rekla je Victoria i ugasila svijeću, "Ali znaj, prije ti je bila najbolja prijateljica."
"I Lucifer vas je razdvojio", dodao je Victor, "A sad lijepo spavaj, Lu. Laku noć!"
"Laku noć!" pozdravila ih je i pokrila se svilenom plahtom.
Pogledala je prema prozoru.
"I tebi laka noć, Lucifere. Nitko nas neće razdvojiti." šapnula je.
A nešto dalje, Lucifer je gledao u nebo, u Mjesec.
"Laku noć, Lumina..."
Pogledao je njezinu kuću koja se vidjela iz daljine te se aparatirao u svoju sobu i zaspao...
****************
Sljedeće jutro Lumina je izašla iz kuće i susrela Evangellicu. Lice joj je bilo smrknuto, što je bilo neuobičajeno.
"Što se dogodilo?" zbunjeno će Lumina.
"Vratila se", kratko će Evangellica i pokaže na kuću preko puta njezine. Na terasi je sjedila vitka brineta pijuckajući limunadu.
"Elizabeth Mercer", zamišljeno će Lumina, "Zar nije u školi?"
"Pa praznici su, zar si zaboravila?" nasmijala se Evangellica.
Kad ih je najmlađa pripadnica Mercerovih (koji su "uljezi" u autohtonom Londonu - jedini nisu autohtoni, a njihovo se bogatstvo nije dalo usporediti s bezobrazno prebogatim Whiteovima.) vidjela, aparatirala se do njih, nabacila usiljen osmijeh i pozdravila ih.
Cijeli je pozdrav bio prožet sarkazmom, ali to je bio Lumini poznat teritorij. Odvratila joj je:
"Effie! Još ste ovdje? Joj da, Lucifer te spominjao..."
Mercerova se znatiželjno nasmiješila i naćulila uši, nastojeći pozorno obratiti pažnju na svaku pojedinost.
"...i nije se mogao sjetiti tvog imena, samo se sjeća da si jedina s kojom nije htio spavati..."
Ova je blago pocrvenila te odbrusila:
"Pa, ja nisam kurva da se jebem sa 15 kao ti! Ah, što ćeš, kurva i kurviš su sjajan par!"
Zamahnula je ravnom smeđom kosom. Luminin je izraz lica bio ravnodušan, nije si mogla dopustiti da plane pred Elizabeth.
"Ajde, dosta! Mercer, ti znaš da nisi na svom teritoriju" čuo se glas iza Lumine. No, ona ga je odmah prepoznala i okrenula se.
Pred njom je stajao neprirodno blijed, plavokos mladić odjeven u skupo odijelo. Duga kosa mu je bila svezana u rep, ispod očiju su se nazirali tamni kolobari, a u ruci mu je bila kristalna čaša sa stalkom, ispunjena rose vinom opojnog mirisa.
"Luciuse" pozdravila ga je Lumina.
"Ah, kurviš nr. 2" nasmiješila se Elizabeth, "Zar nisi već odapeo od alkohola?"
Da, Lucius je bio "crna ovca" uvijek savršenih i profinjenih Malfoyja. Imao je problema s ovisnošću, a ni jednonoćne avanture mu nisu bile strane. Zato se samo nasmiješio, izvukao cigaretu (pušenje je kod autohtonih čarobnjaka jednako slavljenju Hanuke kod Nacista) i povukao dugi dim i dobacio joj:
"Neće grom u koprive, Mercer! Tko bi onda zaje*avao tvoju siromašnu obitelj?"
"Luciuse, ovo nije tvoja stvar", tiho će Lumina.
"Zadnji put kad si to rekla, uhvatio sam te u krevetu s onim..." počeo se i otpio veliki gutljaj vina, "No, dobro, svejedno! Samo da znaš, bit će ti žao, Lu! Jednog dana, zažalit ćeš što si me ostavila."
"Je*i se, alkiću!!!"
"A što se tiče tebe, Evangellica", ignorirao ju je, "Moj ti je krevet uvijek slobodan. Kao za tebe, Effie! Možete i obje doći! Ciao!" pozdravio ih je i oteturao u svoju kuću. Effie se nasmijala, a Evangellica zgrozila.
"Kako si mogla biti s njim?" upitala ju je, a Effie je odgovorila umjesto nje:
"S kim si, takav si!"
i zatim se vratila u kuću. Lumina je također to učinila kad je vidjela da je počeo padati snijeg.
Čarobnjački dio Londona. Kasna jesen, prosinac 1977. Vjetar puše, a inače mirna rijeka Thames udara obalu valovima. Lišće na granama vijugavo pada prema tlu, gdje ga dočekaju lokve vode od gotovo svakodnevne kiše.
No, takav sumoran dan ne utječe na uvijek dobro raspoložene čarobnjače autohtone obitelji, elitu, rekli bi neki. Osobito ne za najmlađe članove obitelji White i Dark. Njih dvoje su sjedili na natkrivenoj terasi Luciferovog dvorca.
Lumina, 17-godišnja djevojka anđeoskih crta lica, odjevena u dugu strukiranu vestu krvavocrvene boje, tajice i čizme s visokim potpeticama, zagrlila je svog novog dečka, 18-godišnjeg bogataša i ženskara Lucifera Darka, mladića idealnog tijela, uvijek odjevenog u skupe košulje i uske hlače koje bi samo naglašavale njegovo mišićavo tijelo.
"Oh, kako volim biti s tobom i ne raditi ništa", zagledala se ona u njegove prodorne sive oči, koje su bile kontrast njegovoj uvijek počešljanoj crnoj kosi. Sviđalo joj se kod njega to što, iako uvijek uredan i dotjeran, u sebi je imao nešto divlje. Uvijek je želio pobjeći roditeljima koji su mislili da mogu odlučivati umjesto njega. Bio je jedini iz čarobnjačke elite kojeg zasad novac nije pokvario.
"Volim te, Lumina", rekao joj je na to, a čim su mu usne oblikovale tu riječ, njoj su zaklecala koljena. Nasmiješila mu se i blago skrenula pogled da bi odgovorila:
"I ja tebe. Uvijek ću te voljeti."
Nikad joj nijedan mladić nije rekao da je voli. Doduše, imala je samo jednog dosad, Luciusa Malfoya, ali ga je ostavila. Lucifera pak nije imala namjeru napustiti. Njegove lijepe riječi i romantična djela činila su se pomalo neljedskima, pogotovo sad, kad je toliko ljudi ubijeno od tamne strane.
Misli joj je rasprsnuo vjetar, koji je snažno zapuhao i promrsio joj crne uvojke. Lucifer ih je nježno popravio vršcima prstiju i rekao:
"Želim da ovaj trenutak zauvijek traje. Kad bi to barem bio moguće! Koliko čarolija znamo i koliko ih postoji, ali nijedna ne može učiniti da vječno gledam tvoje oči."
"Ponekad je trenutak ljepši od cijele vječnosti" šapnula mu je i nježno ga poljubila. On ju je obgrlio oko struka. Kad je odvojila usne od njegovih, dodala je:
"Trenutak tvog poljupca ne bih mijenjala ni za vječan život."
"Lumina", ozbiljno je izgovorio njezino ime i zastao.
"Što je?" bila je iznenađena. Nikad ga nije vidjela takvog.
Lucifer je kleknuo pred nju i izvadio prsten iz baršunaste kutijice. Njoj je zastao dah.
"Udaj se za mene" zaprosio ju je.
Umjesto odgovora, široko se nasmiješila i kimnula, a suze radosnice su joj obasjale tamne oči. Ovo je bio najljepši trenutak njezina života. No, u tom trenutku, čula je da im netko prilazi.
"Znala sam da ste tu!" triumfalno je izrekla Evangellica, Luminina najbolja prijateljica. Ona je također bila pripadnica autohtonih obitelji.
"Hej, nisam znala da si tu!" pozdravila ju je Lumina.
"Što ima novo?" upita ona.
Lumina joj je samo pokazala prsten, a Evangellica je zinula od čuda, a onda se široko osmijehnula i zagrlila je.
"Joj, čestitam, frendice!" rekla joj je ne skidajući osmijeh s lica, a zatim se tobože ozbiljno obratila Luciferu, "A ti mi je pazi, čuješ?!"
"Yes, master!" naklonio joj je on oponašajući crne robove u novovjekovnoj Americi.
"Ali, zar niste vas dvoje u rodu?" začuđeno je upitala Evangellica.
"Svi su čistokrvni, a pogotovo autohtoni, čarobnjaci nešto u rodu" ravnodušno će Lucifer. Ona je kimnula jer je to već znala, samo je smetnula s uma. Iz kuće se čuo zidni sat iz 19. st koji je otkucao podne.
"Joj, moram ići" smeteno če Lucifer, "Vidimo se, cure!"
Kad je nestao s vidika, Lumina je čeznutljivo izjavila:
"Kako je on romantičan! Zbog mene se odrekao svog načina života!"
Evangellica se namrštila i polako rekla:
"Hm... možda i jest, ali budi oprezna."
"Zašto?" zbunjeno je pogleda Lumina. Evangellica je udahnula i odgovorila, najblaže što je mogla:
"Kako da ti to kažem... ja mislim da je Lucifer... jedan od sljedbenika Znaš-Već-Koga...."
Lumina je skrenula pogled i, gledajući u daljiu, odgovori:
"Daa... to i ja mislim, frendice. Ali, Gospodar Tame nam možda uljepša svijet. Ne bi li bilo super kad bi se opet vratila stara vremena gdje su samo čistokrvni znali magiju?"
"Ne" odmah će Evangellica, "Ako za taj cilj treba ubiti ljude, ne želim to!"
Takva je bila Evangellica, ni mrava ne bi zgazila. Čim je u novinama bila objavljena neka smrt ili umorstvo, ona bi to preskočila. Iako je bila autohtona i nije voljela ne-čistokrvne, bila je protiv ubijanja istih.
"Pa, svatko ima pravo na svoje mišljenje" slegne Lumina ramenima, "Ali, kad bi nam samo djeca odrastala u takvom svijetu!"
"Tko zna?" odmah će Evangellica, "No, zapamti ovo, tvoj cilj može biti poguban i za čistokrvne i autohtone."
"Kako misliš?"
"Pa, čuj" odgovori ona, "Što ako ti dijete, nedaj Bože, pogine u takvom okršaju?"
"Moje dijete neće biti Smrtonoša" odriješito će Lumina, "Bit će liječnik i živjet će mirnim životom. I školovat će se u Hogwartsu do kraja 7. godine. Neće poginuti, ja to neću dopustiti!"
"O.K., oprosti, nisam te htjela uzrujati! Samo kažem... E da, zna li Lucifer da si trudna?"
Lumina se uhvatila za donji dio trbuha i odgovorila:
"Zna. Ali ne želi se samo zato oženiti sa mnom. Već smo mu dali ime!"
"Njemu?" sretno će Evangellica, "Dečko je?"
Lumina nasmiješeno kimne i zagrli prijateljicu. Nakon kratke stanke progovori:
"Zvat će se Spike, po Luciferovom djedu."
"Lijepo ime" primijeti Evangellica, "Imat ćeš bebu!!"
Lumina se nasmije na to. Doista, bila je trudna već 2 mjeseca, ali nije se osjećala takvom. Mislila je da će to puno teže prolaziti i zato je odlučila ne vratiti se u školu. Zatrudnjela je u 10. mjesecu, a rodit će u 7.
"Baš si pravi troublemaker" nasmijala se trbuhu. I Lucifer i ona željeli su dijete, ali tek sljedeće godine, jer je Lumina trebala završiti školu. Ovo je došlo neplanirano, ali nisu se rastužili. Lucifer je obećao da će ih čuvati i da im neće pasti ni vlas s glave, ali je rekao kako bi za 3-4 godine želio još 1 dijete. Bogati su i mladi, neće imati problema, rekao je. I bio je u pravu.
"Hajde, idem ja, Lu!" mahnula joj je Evangellica nakon nekog vremena, "Ne mogu ovdje zauvijek ostati!"
"A dobro, kad baš moraš! Ciao!" pozdravila ju je Lumina.
****************
Nakon sat vremena se vratio Lucifer, u društvu svog najboljeg prijatelja Jacka. Obojica su imali osmijehe na licu.
"Ej, draga!" pozdravio ju je, popravljajući frizuru, "Sjećaš se Jacka?"
"Mda" ispila je Lumina gutljaj kave, "Nisam ga vidjela... dva dana?"
"Znaš da je zaručen?" nasmijao se i bocnuo Jacka u rebro.
Lumina je odmah odložila šalicu na stol i upitno pogledala pridošlicu u "tko je sretnica" stilu. Jack je samo slegnuo ramenima i zatražio od vilenjaka bocu viskija. Priznao joj je da je još ne poznaje, samo zna da je Irkinja.
"I ima 16 godina" dovršio je Lucifer, nazdravljajući, a zatim se kratko nasmijao. Lumina je zinula od iznenađenja, a zatim se podsmjehnula. Lucifer i Jack su se uvijek šalili na svoj račun, i makar je to djelovalo pomalo okrutno, nijedan od njih nije namjeravao uvrijediti onog drugog. Ali isto tako, nikad si nisu ostali dužni.
"Pa što sereš? A tvoja bivša? Koliko je ona bila stara, 12?" nacerio se Jack. Lucifer se nakašljao i odgovorio:
"Hm.. i ona je imala 16, istina. Ali, nije mi ništa značila, a ona me voljela. Pa zašto razočarati i uništiti snove ah tako mlade djevojke? Više s ni ne sjećam kako se zvala."
Lumina je znala da laže, ali da poštedi nju gluposti. Naime, njegova posljednja bivša - Elizabeth Mercer, bila je najzlobnija osoba koju je ona upoznala. Jack je uperio prstom u njega i rekao:
"Dobro da te starci nisu čuli", a zatim je dubokim glasom počeo imitirati strogog Luciferovog oca, Aurusa Darka, "Takav ugledan član elite, a bio je sa svakom koja ga je pogledala. Pa zar te nije stid?"
"Ne, oče!" odmah će Lucifer.
Kasniji razgovori koje su vodili njih troje trajali su satima, a kad je vilenjak Niles javio Luciferu da se smračilo, Lumina je uzela bijeli kaput i rekla:
"Žao mi je, moram ići. Ne trebaš me otpratiti, imam metlu."
Jack ju je pozdravio, a Lucifer ju je poljubio nježnim, ali dugim poljupcem. Oprostili su se, a Jack je otišao za pola sata.
Jer kad u Engleskoj padne mrak, Lucifer odlazi u čarobnjačko-bezjački rat, uzeti tko zna koliko života...
Nadam se da vam se sviđa post, mada meni nije nešto. Početak je uvijek najteže napisati. ^^
Priča se događa u Engleskoj 1977. godine. Glavni likovi, Lumina i Lucifer, naizgled su savršen ljubavni par čija veza ne smeta nikome. No, oboje kriju mnoge mračne tajne i, kad bi se otkrile, svi bi grdno zažalili.
Teška su vremena i potrebno je činiti stvari koje u normalnim situacijama nitko ne bi, bezjaci se skrivaju, bivaju ubijeni, a mračan oblak smrti nadvija se nad Europom. Gospodar Tame se polako uzdiže i skuplja sljedbenike, a nitko ga ne može zaustaviti...
Hoće li izbiti rat ili će se sve smiriti? Kako će sve utjecati na misterioznu vezu dvoje najčistokrvnijih mladih čarobnjaka svijeta?
Eto, nisam točno znala što da još napišem. Ali, trebam likove. Ostavite mi opise u boxevima i molim vas da se potrudite da opis bude usklađen s vremenom i prostorom priče. Nadam se da ćete se odazvati.
Bye-bye!!!!
